Vladan Vuletin u razgovoru s Marijom Lončar za Šibenski list govori o svojim saznanjima i prvim dojmovima u Kolu te planovima za budućnost.
Šibenski list | Marija Lončar
www.sibenski-list.hr
Vladan Vuletin novi je dirigent šibenskog Kola i naslijedit će Mladena Tutavca koji je nakon dvogodišnje suradnje krajem prošle godine napustio ovaj šibenski stogodišnji amaterski zbor. Vuletin je izabran nakon raspisanog natječaja na koji se javila još i Marica Berić koja je u protekle dvije godine asistirala Tutavcu te je i samostalno dirigirala zborom na nekoliko koncerata. Odluku o izboru Vuletina za novog dirigenta jednoglasno je donijelo stručno vijeće i uprava Kola, a prevagnula je, kako kažu, maestrova impresivna biografija, iskustvo i brojne nagrade i priznanja u vođenju zborova…
KOLO u samom vrhu zborskog pjevanja
- Zašto ste se javili za dirigenta Kola? Što vas je tomu privuklo? Što uopće znate o Kolu, gdje ste ih slušali i kako percipirate taj amaterski zbor sa tradicijom dužom do stotinu godina?
Tijekom karijere vodio sam mnoge zborove i ansamble. Pri odabiru sam vijek vodio računa da radim u zdravoj i potentnoj sredini koja će mi omogućavati da se umjetnički izrazim i ostavim traga. Šibensko Kolo spada u sam vrh zborskog pjevanja u Hrvatskoj. To je institucija koja uživa veliki ugled u stručnim krugovima i ima veliku potporu Šibenčana. U takvim uvjetima je pravi gušt raditi. Zadnji put sam uživo slušao Kolo prije dvije godine na koncertu u prepunoj crkvi sv. Frane i osjetio ljubav Šibenčana prema Kolu. Ovih dana intenzivno preslušavam snimke koncerata u zadnje dvije godine i mogu slobodno reći da je maestro Tutavac obavio odličan posao. Ukratko, javio sam se na natječaj za dirigenta Kola jer ću ovdje imati odlične uvjete za rad u sredini koja toliko voli i poštuje moju veliku ljubav – zborsko pjevanje.
- Što su po vašem mišljenju dobre odlike tog zbora, a što biste mijenjali odnosno na čemu po vašem mišljenju treba više raditi?
Kao što sam i rekao, Kolo po mnogo čemu spada u sam vrh zborskog pjevanja u Hrvatskoj. Šibenčani, kao uostalom i svi Dalmatinci obožavaju pjevanje. Zbor je izvrsno organiziran, ima sjajnu bazu pjevača, plan i kontinuitet u radu. Posebno me veseli pažnja koju Šibenčani i mediji u Šibeniku pridaju zborskom pjevanju. To stvara onu pozitivnu tenziju i želju za stalnim dokazivanjem i usavršavanjem. U radu s pjevačima neću ništa radikalno mijenjati. Nastavit ću raditi na usavršavanju tehnike i interpretacije pojedinih skladbi. U zborskom pjevanju uvijek ima mjesta za napredak.
- Ovih dana ste se sastali s upravom o detaljima svog angažmana. Što je dogovoreno? Hoćete li putovati na relaciji Šibenik – Kaštela, ili ćete se možda čak preseliti u Šibenik?
Imali smo prvi sastanak na kojem smo razmijenili ideje i na kojem sam se detaljnije upoznao s repertoarom i načinom rada društva. Činjenica da živim u drugom gradu ni na koji način neće utjecati na moj rad u Kolu. Radi se tek o polusatnoj vožnji automobilom, što je zanemarivo.
- Ugovor s Vama će biti sklopljen na jednu godinu? Zašto? Je li to prekratko razdoblje da biste ostavili neki značajniji trag?
Jednogodišnji ugovor shvaćam kao čistu formalnost. Nogometnim riječnikom, radi se o ugovoru „s mogućnošću produljenja ukoliko obje strane budu zadovoljne“. Prva će godina biti godina upoznavanja i prilagođavanja. Osobno se nadam i iskreno vjerujem da ću se ovdje dugo zadržati. - Koliko često ćete održavati probe?
U vezi s tim ću se prilagoditi običajima koji vladaju u Kolu već desetljećima. Ritam od tri termina tjedno, uz kombiniranje zajedničkih proba s probama po dionicama je idealan temelj za postizanje vrhunskih rezultata. - Kako vidite razvoj Kola pod vašim vodstvom? Planirate li kakve promjene u načinu rada, repertoaru?
Kao što sam rekao, radikalnih promjena u načinu rada neće biti. Planiram zadržati visoki ritam od petnaestak koncerata godišnje uz kontinurani rast kvalitete zvuka. Repertoar planiram nadopuniti novim skladbama, no bilo bi preuranjeno govoriti o konkretnim naslovima prije nego što održim nekoliko proba i detaljnije se upoznam s mogućnostima zbora.
Pod povećalom javnosti
- Koliko je važno da zbor ide na natjecanja, da održava češće koncerte? Kakvi su vam u tom smjeru planovi?
Priča o koncertima nasuprot natjecanjima je vječna dilema o kvaliteti i kvantiteti. Postoje zborovi i ansambli koji su se specijalizirali za natjecanja. Do savršenstva “glancaju” nekoliko pjesama s kojima love nagrade i priznanja struke, ali zbog toga teško sastavljaju širi repertoar i u njegovom nedostatku rijetko održavaju samostalne koncerte. S druge strane, postoje zborovi koji nastupaju često, ali na natjecanja ne idu i zbog toga se ne posvećuju kontinuiranom usavršavanju pod budnim okomm struke. Šibensko Kolo je jedan od rijetkih primjera izvrsne uravnoteženosti. U protekloj godini Kolo je nastupilo osamnaest puta izvodeći čak četrdeset različitih skladbi, uz istovremeno osvajanje priznanja u Novigradu. - Za kraj, nešto posve drugačije: jeste li u kakvoj krvnoj vezi s predsjednikom Kola Saniborom Vuletinom?
Istina je, Sanibor i ja smo rodbinski povezani. Svjestan sam da će zbog toga moj rad u Kolu biti pod posebnim povećalom javnosti, što je sasvim razumljivo. Izuzetno mi je drago da su moj dolazak jednoglasno podržali članovi uprave, stručnog vijeća i predstavnici pjevača. Na jučerašnjem susretu u ponedjeljak osobno sam se uvjerio u njihovu bezrezervnu podršku i s nestrpljenjem očekujem prvi javni nastup u Šibeniku.
